Nema zasebnog poreza na uslugu za međubankovnu naknadu kada se porez plaća na MDR: SC

Povjerenik GST-a i središnje trošarine protiv Citibank NA (Vrhovni sud Indije) U značajnoj presudi, Vrhovni sud Indije se pozabavio obvezama poreza na usluge koje se tiču ​​trgovačke diskontne stope (MDR) i međubankovnih naknada u slučaju Povjerenika GST-a i Centralne Trošarine protiv Citibank NA Sud je podržao stajalište da se porez na usluge plaća samo na MDR, a ne zasebno na međubankovnu naknadu koja se naplaćuje između banaka prihvatitelja i banaka izdavatelja. Slučaj je proizašao iz tvrdnje Porezne uprave da su i banka prihvatitelj i banka izdavatelj imale različite obveze poreza na usluge: očekivalo se da će banka prihvatitelj platiti porez na uslugu na MDR nakon odbitka međubankovne naknade, dok bi banka izdavatelj trebala platiti porez na uslugu na međubankovnu naknadu koju prima. Citibank je osporila ovu tvrdnju, što je dovelo do ove žalbe. Sudac S. Ravindra Bhat, koji je izrekao presudu, istaknuo je da je tumačenje odjeljka 65(33a) Zakona o financijama iz 1994. ključno za razumijevanje poreznih implikacija. Ovaj odjeljak obuhvaća različite usluge koje pružaju banke prihvatitelji i banke izdavatelji u kontekstu transakcija kreditnim karticama. Sud je primijetio da MDR obuhvaća naknade koje naplaćuju obje banke, što znači da bi se porez na usluge trebao naplatiti samo jednom na ovaj ukupni iznos. Sudac Bhat naglasio je da naknada koju je izvršila banka preuzimatelj – MDR – uključuje sve komponente, uključujući i njezinu naknadu i međubankovnu naknadu. Presuda ukazuje na to da ovaj pristup ne samo da je u skladu sa zakonodavnom namjerom, već također koristi Poreznoj upravi pojednostavljivanjem naplate poreza. Izjavio je: “MDR naplaćuje/naplaćuje banka prihvatitelj u prvom trenutku i uključuje i naknadu banke prihvatitelja i međubankovnu naknadu banke izdavatelja.” Štoviše, sud je istaknuo da nije bilo dokaza iz Porezne uprave koji bi sugerirali da bi se međubankovna naknada trebala zasebno oporezivati. Sudac se također pozvao na načelo da porezno zakonodavstvo treba olakšati naplatu i plaćanje. Ovo je posebno važno kada nema stvarnog gubitka prihoda, što je ovdje bio slučaj jer je porez na punu uslugu na MDR već doznačen vladi. Sud je nadalje razmotrio mišljenja drugih sudaca u vezi s potrebom izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Iako je sudac KM Joseph izrazio drugačije tumačenje istog odjeljka, složio se s potrebom da se spriječi dvostruko oporezivanje. Napomenuo je da bi, ako je porez na usluge plaćen na cijeli MDR, banka izdavatelj bila dužna dokazati to plaćanje. Presudom je zaključeno da su zahtjevi Porezne uprave neutemeljeni jer je banka preuzimateljica ispunila svoje obveze plaćanjem poreza na usluge na puni iznos MDR-a. Sud je utvrdio da nije bilo manjka prihoda, čime je isključena bilo kakva dodatna obveza poreza na usluge za Citibank u vezi s međubankovnom provizijom. Ukratko, Vrhovni sud odbacio je žalbe i pojasnio da međubankovna naknada ne povlači posebnu obvezu poreza na usluge jer je porez na usluge na MDR-u već bio uredno plaćen. Ovom se presudom potvrđuje načelo da bi porezni propisi trebali izbjegavati nametanje nepotrebnih tereta financijskim institucijama, istovremeno osiguravajući usklađenost sa zakonskim zahtjevima. Posljedice ove presude mogu imati značajan utjecaj na način na koji banke strukturiraju svoje aranžmane naknada i svoje porezne obveze, pružajući jasnoću i potencijalno smanjujući administrativni teret u takvim transakcijama. Neriješeni zahtjevi u ovom predmetu odbačeni su u svjetlu presude, koja daje konačno tumačenje poreznih obveza za banke uključene u transakcije kreditnim karticama. POTPUNI TEKST PRESUDE/NALOGA VRHOVNOG SUDA Čuli smo da se učeni odvjetnik dugo pojavljuje u ime stranaka. 2. Tvrdnja prihoda je da je banka prihvatitelj trebala platiti porez na uslugu na trgovačku diskontnu stopu1 minus međubankovnu naknadu, a banka izdavatelj je trebala platiti porez na uslugu na međubankovnu naknadu. 3. Mišljenja smo da su prosudba i obrazloženje koje je dao S. Ravindra Bhat, J. prihvatljivi i da su u skladu s odredbama klauzule (iii) odjeljka 65 (33a) Zakona o financijama, 19942. 4 .. Ravindra Bhat, J. s pravom primjećuje da se prema odjeljku 65(33a) Zakona tražilo oporezivanje sedam različitih vrsta usluga s kreditnom karticom, a ideja je bila proširiti obuhvat vrste usluga u mrežu oporezivanja. Klauzula (iii) se odnosi na uslugu bilo koje osobe, što uključuje uslugu banke izdavatelja i banke prihvatitelja. Upotreba riječi ‘i’ u konjunkturi ukazuje na zakonodavnu namjeru. MDR naplaćuje/naplaćuje banka prihvatitelj u prvom trenutku i uključuje i naknadu banke prihvatitelja i međubankovnu naknadu banke izdavatelja, kao i naknadu za platformu. To je zbroj ta tri. Prethodno navedena naknada javlja se prva u određenom trenutku i odbitak i plaćanje poreza na usluge u ovoj fazi je korisno za prihod. Kod prihoda nije slučaj da se plaćanje banke primatelja banci izdavatelju, poznato kao međubankovna naknada, posebno naplaćuje, uz porez na usluge na MDR. 5. Da bi potkrijepio zaključak, S. Ravindra Bhat, J. je rekao da, u stvarnosti, postoji jedna jedinstvena usluga koja se pruža potrošaču, odnosno vlasniku kreditne kartice, i trgovcu. Naknadna bifurkacija u kontekstu i prirodi transakcije, čitana s odjeljcima 66. i 68. Zakona i pravilom 5(1) Pravila o porezu na usluge (određivanje vrijednosti) iz 2006., nije bitna jer je MDR oporeziv i naknada za uslugu se oporezuje. MDR, kao usluga, je oporezovana i također plaćena. 6. Pitamo se bi li porezna uprava prihvatila bifurkaciju kako oni tvrde da su banka preuzimatelj i banka izdavatelj zauzele stav koji sada zauzimaju. Pri tumačenju porezne odredbe valja imati na umu da zakonodavac oplemenjuje jednostavnost naplate poreza i plaćanja poreza. Ta se načela, osobito kada nema gubitka prihoda, mogu uzeti u obzir za tumačenje odredbe u slučaju sumnje ili rasprave. 7. Prikladno je primijetiti da čak i mišljenje koje je izrazio KM Joseph, J., usvajajući različito tumačenje članka 65. (33.a) Zakona, dalje drži, videći paragrafe 86. i dalje presude, da bi trebalo ne bude dvostruko oporezivanje. Međutim, nakon toga je primijećeno da će odgovornost dokazivanja da je plaćanje poreza na usluge na cjelokupni MDR izvršila banka stjecatelj snositi banka izdavatelj, to jest, tuženik, M/s. Citibank NA 8. Što se tiče posljednjeg aspekta, primijetili bismo da su svi podaci i pojedinosti dostupni u Odjelu za porez na usluge i da su se mogli lako utvrditi prije izdavanja obavijesti o uzroku. Zanimljivo je da se obavijest o prikazivanja uzroka odvija na temelju toga da bi, bez obzira na porez na usluge koji plaća banka stjecatelj na puni MDR, banka izdavatelj bila dužna platiti porez na usluge na udio svog udjela u MDR-u, što je naknada za razmjenu. 9. Utvrdili smo da je cjelokupni iznos poreza na usluge koji se plaća na MDR plaćen Vladi i da nema gubitka prihoda. 10. Slijedom navedenog odbacuje se Referenca i žalbe, smatrajući da se porez na usluge ne plaća posebno na međubankovnu naknadu, jer je porez na usluge plaćen na MDR. 11. Zahtjevi na čekanju, ako postoje, bit će odloženi. Napomene: 1 Ukratko, “MDR”. 2 Ukratko, “Akt”.