Poglavlje X Zakona o porezu na dohodak nije primjenjivo na transakcije koje nisu AE

Sažetak: Poglavlje X Zakona o porezu na dohodak nalaže propise o transfernim cijenama za transakcije s povezanim poduzećima (AE) za određivanje tržišne cijene (ALP). Ovo se primjenjuje kada se subjekt bavi isključivo AE-ima, budući da kontrolira profitne marže putem sporazuma među tvrtkama. Međutim, za subjekte koji obavljaju transakcije i s AE i s ne-AE, Poglavlje X se primjenjuje samo na AE transakcije. Ne-AE transakcije, koje se provode neovisno i bez iste kontrole cijena, izvan su djelokruga prilagodbe transfernih cijena. Sudovi su pojasnili da je svaka prilagodba transfernih cijena na ne-AE profite u suprotnosti s namjerom Zakona, potvrđujući da se ALP treba izračunati samo za AE transakcije. Propisi o transfernim cijenama (‘TP’) primjenjuju se na subjekte uključene u međunarodne transakcije sa svojim povezanim poduzećem (‘AE’), djelokrug poglavlja X Zakona o porezu na dobit (‘Zakon’) je određivanje tržišne cijene (‘ ALP’) transakcije s povezanom stranom. Kada subjekt obavlja transakcije samo sa svojom povezanom stranom, kao što je vlastiti pružatelj usluga koji ovisi o AE u smislu poslovanja i generiranja prihoda, za izračun ALP-a i primjenu odredbi TP-a na razini subjekta za usporedbu transakcije uzimaju se u obzir ukupne marže subjekta. Međutim, kada je subjekt uključen u AE i ne-AE transakcije radi stvaranja prihoda, odredbe poglavlja X primjenjivat će se samo na transakcije s AE, a ne na ne-AE. Subjekt koji ima prihod od AE i ne-AE ostvarit će dobit koja će biti mješavina AE i ne-AE marže u odnosu na trošak. Subjekti kada obavljaju transakcije isključivo s AE-ima imat će kontrolu nad profitnom maržom, budući da se obvezuju naplatiti svoje usluge po trošku plus marža prema međukompanijskom sporazumu (‘ugovor’). Kada je cijena-plus marža definirana prema ugovoru, takav subjekt uspijeva povratiti naknadu od AE-a prema uvjetima ugovora i rijetko će trpjeti neispunjavanje obveza. Budući da, kada subjekt posluje s ne-AE ili trećom stranom, neće imati kontrolu nad maržom i povratom naknada za usluge, zbog poslovnih poteškoća, komercijalnog dogovora ili financijskog stresa kupca i može čak prodati uslugu uz gubitak zbog potražnja na tržištu. Međudjelovanje između AE i ne-AE transakcija Kada se subjekt angažira s AE i ne-AE, marža AE i ne-AE se miješa na razini entiteta i takva kombinirana marža možda neće projicirati povoljne marže na razini entiteta za usporedbu s usporedivim tvrtkama te također neće odgovarati marži kako je dogovoreno međukompanijskim sporazumom. U takvoj situaciji, dobit subjekta postaje neprikladna za određivanje ALP-a. Segmentacija prihoda u poslovnim knjigama nije moguća, budući da subjekt nije dužan vršiti segmentno izvještavanje prema računovodstvenim standardima. Međutim, kako bi se odredila dobit ostvarena između AE i ne-AE segmenata, segmentacija se provodi neovisno kako bi se podržala analiza TP-a. Dok kada se segmentalni prihod ili dobit ne račva između AE i ne-AE u financijskim izvještajima, prihod se može boriti za određivanje ALP-a na razini entiteta i nametnuti TP prilagodbu dobiti subjekta. Odredbe Zakona o porezu na dohodak iz 1961. (‘Zakon’) Tvrtka utvrđuje ALP u odnosu na međunarodnu transakciju sa svojim AE, ona će izračunati ALP primjenom najprikladnije metode u skladu s odjeljkom 92C Zakona. Prema odredbama pododjeljka 3. odjeljka 92CA Zakona, TPO će odrediti ALP u vezi s međunarodnom transakcijom u skladu s pododjeljkom 3. odjeljka 92C Zakona. Zakon prema odjeljku 92C i 92CA jasno navodi da se ALP treba odrediti za međunarodne transakcije i svako odstupanje od odredaba zakona će ga učiniti protivnim. Odredbe poglavlja X ne primjenjuju se na transakcije koje nisu AE. Stajališta Visokog suda i Tribunala Prilagodba TP-a obavezna je samo za međunarodne transakcije s AE, a ne za neovisne transakcije s trećim stranama. Razlog nametanja TP-a je pomno ispitivanje ALP-a kontrolirane transakcije s AE-ima i izbjegavanje prebacivanja dobiti. Izbjegavanje poreza ili prebacivanje dobiti neće nastati u slučaju transakcije s neovisnom trećom stranom jer su transakcije nekontrolirane. Kada prihod određuje ALP na razini entiteta, on neizravno nameće TP prilagodbu na ne-AE transakciju, a to će također rezultirati povećanjem dobiti zarađene od ne-AE transakcije[1]što je u suprotnosti s osnovnim načelima transfernih cijena i izlazi izvan opsega poglavlja X.[2] [3]

Ilustracija Sljedeća ilustracija pojašnjava pitanje TP prilagodbi na ne-AE transakcijama: Pojedinosti AE Prodaja ne-AE entiteta 1,17,00,000 23,00,000 1,40,00,000 Operativni prihod 1,17,00,000 23,00,000 1,40, 00.000 Primanja zaposlenika 75.00.000 19.00.000 94.00.000 Amortizacija 10.00.000 2.00.000 12.00.000 Ostali operativni troškovi 15.00.000 1.00.000 16.00.000 1.00.00.000 22,00,000 1,22,00,000 17,00,000 1,00,000 18,00,000 17,00 4,55 14,75 Društva unutar grupe sklapaju međukompanijski ugovor za transakciju koja se treba izvršiti i naplaćuju pružene usluge po trošku plus dogovorenu maržu, u gornjoj ilustraciji, AEs dogovorio za Troškovi plus 17 posto. Što se tiče ne-AE transakcija, oni nemaju kontrolu nad zarađenim troškovima i prihodima, stoga je non-AE segment ostvario profitnu maržu od 4,5 posto. Tijekom procjene TP-a, službenik za transferne cijene (‘TPO’) dok provodi usporednu analizu, razmotrit će dobit subjekta kako bi odredio ALP. Budući da se troškovi AE i ne-AE transakcija kombiniraju na razini entiteta, to je rezultiralo profitnom maržom od 14,75% i ne zadovoljava profitnu maržu prema međukompanijskom sporazumu. Prilagodba TP-a kada se nametne dobiti subjekta prisilit će tvrtku da prihvati dodatke napravljene na prilagodbi i za segment koji nije povezan s AE-om, a posljedično će se prihod i trošak koji nije povezan s AE-om prilagoditi, što poništava temeljne prednosti propisa o TP-u. Prilagodba TP-a neizbježno zahtijeva da tvrtka održava marže ne-AE dobiti na ALP-u, što je neprikladno i protivno zakonu. Zaključak Stoga, kada se subjekt uključi u transakciju s AE i ne-AE, dobit koju je takav subjekt zaradio rezultat je transakcije s AE i ne-AE i u tom slučaju segmentacija prihoda i troškova je imperativ. Budući da je određivanje ALP-a obavezno samo za transakciju s AE-om, prihod bi trebao uzeti u obzir samo transakciju između subjekta i AE-a i ne bi trebao uzeti u obzir troškove i prihod koji nisu AE-i prilikom izračuna ALP-a[4].
[1] Thyssen Krupp Industries India (P.) Ltd. vs. Pomoćnik povjerenika za porez na dohodak, Središnji krug – 3(3), [2012] 27 taxmann.com 334 (Mumbai – Trib.)
[2] Povjerenik za porez na dohodak vs. Thyssen Krupp Industries India (P.) Ltd., izvijestio je u [2016] 70 TAXMANN.COM 329 (Bombay),
[3] PR. POVJERENIK ZA POREZ NA DOHODAK-2 vs. M/S TT STEEL SERVICE INDIA PVT. LTD
[4] FIS Global Business Solutions India (P.) Ltd vs. ACIT, [2024] 166 taxmann.com 28 (Delhi – Trib.)