Presuda ITAT Mumbai o odbijanju kamata i oporezivanju osiguranja Keyman
G. Atul Hirji Maru protiv ACIT-a (ITAT Mumbai) U nedavnoj odluci, Žalbeni sud za porez na dohodak (ITAT) u Mumbaiju obratio se na dvije žalbe Atula Hirji Marua u vezi s procjenom poreza za godine procjene (AY) 2018.-19. i 2020.-21. . Žalbe, označene brojevima ITA br. 2879/Mum/2024 i ITA br. 4064/Mum/2024, podnesene su protiv zasebnih naloga Nacionalnog centra za bezličnu procjenu (NFAC), Delhi, od 3. svibnja 2024. i 8. srpnja 2024. Pozadina Slučaj Glavna pitanja u obje žalbe proizlazila su iz procjene Maruovih prihoda i odbitaka. Prva žalba odnosila se na neprihvatanje kamata u iznosu od 63,48,487 INR. Službenik za procjenu (AO) tvrdio je da je Maru ovu kamatu zaradio iz vlastitih sredstava i stoga nije imao pravo na odbitak od plaćene kamate u iznosu od 2,02,76,955 INR. Osim toga, druga pritužba uključivala je tretman dobiti po dospijeću od polica osiguranja Keyman, koju je AO kategorizirao kao dobit umjesto plaće. Detalji žalbe ITAT je započeo ispitivanjem žalbe za AY 2018-19 (ITA br. 2879/Mum/2024). Maruova porezna prijava odabrana je za ograničeno ispitivanje u okviru sheme e-procjene, s fokusom na odbitke koji se traže od prihoda iz različitih izvora. AO je utvrdio da je Maru imao raznolik tok prihoda, uključujući plaću, prihod od partnerstva i prihod iz drugih izvora. Ispitivanje je otkrilo da je Maru pokazao ukupni prihod od ₹3,02,00,210 i zatražio odbitke koji su izazvali zastavice tijekom procesa provjere. Konkretno, AO je naglasio da je Maru zaradio kamate od zajmova koje je dao koristeći posuđena sredstva i doveo u pitanje legitimnost njegovih odbitaka od kamata. U razbijanju financijskih detalja, AO je primijetio da je Maru platio kamatu po stopi od 12%, dok je primao kamatu od 12,5% od subjekata kojima je posudio novac. AO je zaključio da Maruov prihod od kamata od ₹63,48,487, pripisan njegovim vlastitim sredstvima, ne bi trebao biti dopušten kao odbitak. Spor oko police osiguranja Drugo sporno pitanje vezano uz policu osiguranja Keyman (KIP). AO je utvrdio da je Maru prijavio značajan prihod od vrijednosti dospijeća KIP-a, u ukupnom iznosu od 3,64,00,000 INR. Međutim, Maru je pokušao odbiti ₹1,66,68,184, tvrdeći da je taj iznos potrošen u svrhu stvaranja tog prihoda prema Odjeljku 57(iii) Zakona o porezu na dohodak. AO je, oslanjajući se na okružnicu br. 762 koju je izdao Središnji odbor za izravne poreze (CBDT), utvrdio da iznos dospijeća treba biti oporeziv, navodeći da je dodjela police promijenila njezine porezne implikacije. Stoga je AO zabranio odbitak plaćene premije. Odluka Tribunala Tribunal je u svojim raspravama priznao sličnost pitanja između dvije žalbe. Nakon razmatranja argumenata obiju strana, ITAT je presudio u korist Marua po pitanju odbitka kamata. Tribunal je utvrdio da je Maru već odbio iznos od 39,49,392 INR iz svojih odbitaka, što ukazuje na njegovu svijest i usklađenost s poreznim propisima. Kao rezultat toga, ITAT je naložio AO-u da ukloni dodatno oduzimanje od 63,48,487 INR. Što se tiče police osiguranja Keyman, sud se pozvao na presedan iz slučaja Mihir Parikh protiv ACIT-a, naglašavajući da se karakter police osiguranja mijenja nakon dodjele. ITAT je zaključio da primljena vrijednost dospijeća ne bi trebala biti podvrgnuta oporezivanju prema Odjeljku 10(10D) Zakona o porezu na dohodak, pod uvjetom da je prijenos prihvaćen i da se status police promijenio. Presuda ITAT-a usklađena je s načelom da porezni obveznici mogu strukturirati svoje financijske aranžmane kako bi optimizirali porezne rezultate, sve dok su takvi aranžmani u skladu s odredbama zakona. Zaključak Odluka ITAT-a označava značajno pojašnjenje tretmana odbitaka kamata i oporezivanja polica osiguranja Keyman. Porezni obveznici poput Atula Hirjija Marua mogu izvući uvide iz ove presude kako bi učinkovito upravljali složenim poreznim pitanjima. POTPUNI TEKST NALOGA ITAT MUMBAI ITA br. 2879/Mum/2024 & ITA br. 4064/Mum/2024 dvije su odvojene žalbe ocjenjivača kojima se daje prednost protiv dva odvojena naloga NFAC-a, Delhi, od 03.05.2024. i 08. /07/2024 koji se odnosi na AY 2018-19 i 2020-21. 2. Budući da se radi o zajedničkim pitanjima, obje su žalbe saslušane zajedno i riješene su ovim zajedničkim redoslijedom radi pogodnosti i sažetosti. 3. Prvo preuzimamo 1TA br. 2879/Mama/2024; AY 2018-19 4. Ocjenjivač je oštećen neprihvatanjem kamata od Rs. 63,48,487/- na temelju toga što je procjenitelj zaradio prihod od kamata na svoja vlastita sredstva, stoga je iznos morao biti odbijen od ukupnog odbitka kamata od Rs. 2,02,76,955/-. 4.1. Druga pritužba ocjenjivača odnosi se na dobit po dospijeću od Keyman Insurance Policies koja je oporezovana kao dobit umjesto plaće. 5. Ukratko navedene činjenice slučaja su da je povrat prihoda ocjenjivača odabran za ograničenu kontrolu u okviru sheme E-procjene po pitanju odbitaka od prihoda iz drugih izvora. Pregledavajući povrat prihoda, AO je primijetio da procjenitelj ostvaruje prihode od plaće, prihoda od ortačke tvrtke i prihoda iz drugih izvora. Procjenitelj je partner Shemaroo Corporation i ostvario je prihod kao kamate na uloženi kapital. AO je utvrdio da je procjenjenik pokazao ukupni prihod od 3,02,00,210 Rs. i zatražio odbitak u/s 57 Zakona prema: – Glava Iznos odbitka/troškova Iznos prihoda Kamate sa računa u štednoj banci 135452/- Kamate od stranaka 202 76955/- KMP vrijednost dospijeća 36400000/- Ukupno 56812407/- Minus : Kamate na kredite 202 76955/- Minus: KMP plaćena premija 16668184/- Minus: 36945139/- 36945139/- Stanje 198672 68/- 5 .1. AO je utvrdio da je procjenitelj platio kamatu od 12% osobama od kojih je posudio novac i primio kamatu od 12,5% od tvrtke kojoj je posudio novac. Dostavljeni su detalji o zajmovima uzetim i danim tijekom godine i uvidom u iste, AO je utvrdio da je procjenitelj dao višak zajmova iz vlastitih sredstava i zaradio kamate od zajmova danih iz vlastitih sredstava. Prema AO-u, procjenitelj je zaradio prihod od kamata u iznosu od Rs. 63,48,487/- iz vlastitih sredstava od kojih odbitak na račun plaćenih kamata nije dopušten s obzirom na odredbe Odjeljka 57. Zakona. Sukladno tome, AO je odbio iznos od Rs. 63,48,487/-. 5.2. Nastavljajući dalje, AO je primijetio da je procjenjenik prikazao prihod iz drugih izvora u iznosu od 3,64,00,000 Rs na račun vrijednosti dospijeća Keymanove police (KIVIP) i zatražio odbitak u/s 57(iii) Zakona u Rs . 1,66,68,184/- na račun plaćene premije KIVIP. Objašnjeno je da je Shemaroo Entertainment Ltd. sklopio dvije police Keymana, za koje je tvrtka platila premiju od 9 27 668 Rs godišnje po polici od datuma police osiguranja, a zadnja premija osiguranja plaćena je 23. /02/ 2011. Police su dodijeljene procjenitelju po otkupnoj vrijednosti od 74.06.424 Rs/- po polici na dan 31.12.2011. Nakon toga, procjenjenik je održao policu do 27. ožujka 2012. godišnjom uplatom premije od 9 27 668 Rs. Police osiguranja Keyman dospjele su 28. veljače 2018., a prihod je prijavljen kao prihod iz drugih izvora, a otkupna vrijednost i premija plaćene do datuma dospijeća traženi su kao odbitak od vrijednosti dospijeća prema Odjeljku 57(iii) Zakona kao troškovi postavljeni ili potrošeni u cijelosti i isključivo u svrhu stvaranja ili zarađivanja takvog prihoda. 5.3. AO je bio mišljenja da je tvrtka platila premiju i iskoristila odbitak premije plaćene do AY 2011-12 u svom ITR-u iz godine u godinu, a na zahtjev procjenjenika, tvrtka je dodijelila police procjenjeniku po otkupnoj vrijednosti od 74.06.424 Rs po polici na dan 31.12.2011. Proučavanjem bankovnog izvoda, AO je utvrdio da je iznos od 1,50,00,000 Rs tvrtka prenijela procjenitelju dana 03.02.2012., a na isti je datum procjenitelj prenio 74 Rs. ,06,424/- dva puta, natrag u tvrtku. Posljednja premija koju je procjenitelj platio bila je 2012.-13., a procjenjenik nije dospio u godini 2012.-13., već nakon šest godina. 5.4. Oslanjajući se na okružnicu CBDT br. 762 od 18. veljače 1998., AO je bio čvrstog uvjerenja da je opunomoćenik dužan platiti porez na otkupnu vrijednost vrijednosti police osiguranja Keyman u trenutku ustupanja i na temelju rekao je Okružnica, AO je dodao 1,66,68,184 Rs. 6. Procjenitelj je iznio stvar pred ld. CIT(A), ali bez uspjeha. 7. Pred nama je ld. Odvjetnik je ponovio ono što je izrečeno pred nižim tijelima i ld. D/R je snažno podržao nalaze ld. AO i ld. CIT(A). 8. Pažljivo smo razmotrili naredbe nadležnih tijela u nastavku. Nesporna je činjenica da je ocjenjenik posudio novac iz posuđenih sredstava. Procjenitelj je naplaćivao kamate @ 5% i plaćao kamate @ 12%. Također nije sporno da je procjenjenik posudio sredstva iz posuđenog kapitala do listopada 2017. na koji je primljena bruto kamata iznosila 2,02,76,955 Rs. Nakon toga, od studenog 2017. godine, procjenitelj posuđuje novac iz vlastitih sredstava. Ukupna kamata koju je platio procjenitelj iznosila je 2,42,26,347 Rs. Prema tome, procjenitelj je imao pravo na zahtjev za odbitkom plaćanja kamata u ukupnom iznosu od 2,42,26,347 Rs. Međutim, uvid u izračun prihoda pokazuje da je procjenitelj zatražio odbitak kamata samo do iznosa od 2.02.76.955 Rs., što znači da je procjenjenik suo moto zabranio 39.49.392 Rs., što može pokriti sve strahove AO-a. Stoga, uzimajući u obzir činjenice u cjelini, ne nalazimo nijedan razlog za daljnje odbijanje od 63.48.487 Rs. AO-u se nalaže da izbriše neprihvatanje od 63,48,487 Rs. 9. Dolazeći do drugog pitanja dodavanja na račun otkupne vrijednosti police osiguranja Keyman, nakon pregleda činjenica, mišljenja smo da je na identičan skup činjenica, koordinirano vijeće u predmetu Mihir Parikh protiv . ACIT u UIO br. Čuli smo Ld. Ovlašteni predstavnici stranaka i pregledali materijal dostupan u zapisniku. Ld. CIT(A) je odlučio o problemu promatrajući kao pod:- 5. Odluka: ‘U ovom slučaju, službenik za procjenu je izvršio dodatak u vrijednosti Rs. 1,43,08,000/- u/s 28(vi) Zakona o porezu na dohodak iz 1961. Službenik za procjenu smatrao je da definicija kapitalne imovine prema odjeljku 2(14) Zakona o porezu na dohodak iz 1961. ne sadrži spominjanje police osiguranja Keyman. Žalitelj je smatrao da je polica osiguranja kapitalna imovina te je obračunao dugoročni kapitalni gubitak od Rs. 16,30,328/- u odnosu na dospijeće primljeno od police osiguranja Keyman. Procjenitelj se nije složio s tvrdnjom žalitelja i dodao je Rs. 1,43,08,000/-. 5.1 Sada preda mnom u žalbenom postupku, žalitelj je podnio pisani podnesak. Prošao sam kroz pisani podnesak. Treba spomenuti da kada je službenik za procjenu žalitelju izdao obavijest o dokaznom razlogu zašto se polica osiguranja Keyman ne bi trebala oporezivati. Žalitelj je podnio revidirani izračun prihoda i pokazao dugoročni kapitalni gubitak od Rs. 16,30,328/-. Žalitelj se u pisanom podnesku pozvao na različite sudske prakse. Odjeljak 28(vi) je vrlo jasan i stoga je službenik za procjenu s pravom napravio dodatak. Budući da je zakonodavna namjera Zakona i članka 28(vi) vrlo jasna i prema tumačenju statuta, nema sumnje o bilo kakvoj dvosmislenosti i stoga se potvrđuje dodavanje službenika za procjenu, a žalba žalitelja se odbija. . 10. Nalazimo neke prednosti u tvrdnji ocjenjivača da bi, ako se polica prenese prije dospijeća, izgubila svoj karakter. Visoki sud Hon ble Delhija u slučaju CIT protiv Rajana Nande [20121 18 taxmann.com 98 (Delhi) has held as under:-
51.’The Tribunal while giving requisite relief brought to tax the amount of surrender value at the time of assignment subject to verification by the AO. It also rejected the alternative argument of the assessee that in case the sum received on maturity was held to be taxable then deduction be allowed for the premia paid by the assessee after the assignment of the policy, which were embedded in the maturity amount and not claimed as a deduction in the tax
52. Thus, the issue depends on the question as to whether on assignment of the insurance policy to the assessee, it changes its character from Keyman insurance also to an ordinary policy. It is because of the reason that if it remains Keyman insurance policy, then the maturity value received is subjected to tax as per Section 10(1 0D) of the Act. On the other hand, if it had become ordinary policy, the premium received under this policy, in view of the aforesaid Section 10(10D) itself, the same would not be subjected to
53. Once there is no assignment of company/employer in favour of the individual, the character of the insurance policy changes and it gets converted into an ordinary policy. Contracting parties also change inasmuch as after the assignment which is accepted by the insurance, the contract is now between the insurance company and the individual and not the company/employer which initially took the policy. Such company/employer no more remains the contracting parties. We have to bear in mind that law permits such an assignment even LIC accepted the assignment and the same is permissible. There is no prohibition as to the assignment or conversion under the Act. Once there is an assignment, it leads to Page I 6 conversion and the character of policy changes. The insurance company has itself clarified that on assignment, it does not remain a keyman policy and gets converted into an ordinary policy. In these circumstances, it is not open to the Revenue to still allege that the policy in question is keyman policy and when it matures, the advantage drawn therefrom is taxable. One has to keep in mind on maturity, it does not the company but who is an individual getting the matured value of the insurance.
54. No doubt, the parties here, viz., the company as well as the individual taken huge benefit of these provisions, but it cannot be treated as the case of tax evasion. It is a case of arranging the affairs in such a manner as to avail the state exemption as provided in Section 10(10D) of the Act. Law is clear. Every assessee has right to plan its affairs in such a manner which may result in payment of least tax possible, albeit, in conformity with the provisions of Act. It is also permissible to the assessee to take advantage of the gaping holes in the provisions of the Act. The job of the Court is to simply look at the provisions of the Act and to see whether these provisions allow the assessee to arrange their affairs to ensure lesser payment of tax. If that is permissible, no further scrutiny is required and this would not amount to tax evasion. Benefit inured owing to the combined effect of a prudent investment and statutory exemption provided under Section 10(10D) of the Act, the section does not envisage of any bifurcation in the amount received on maturity on any basis whatsoever. Nothing can be read in Section 10(10D) of the Act, which is not specifically provided because any attempt in that behalf as contended by Revenue would be tantamount to legislation and not interpretation.’
11. Therefore, in the light of above-mentioned binding precedents, we are of the considered view that the authorities below were not justified in denying the benefit of exemption to the assessee. We hold accordingly. The AO is directed to delete the addition. The ground raised by the assessee is accordingly, allowed.
10. Similarly, the Co-ordinate Bench in the case of Smt. Harleen Kaur Bhatia vs. PCIT in ITA No.15O/Ind/2O19, has decided the issue in favour of the assessee.
11. Respectfully following the decision of the Co-ordinate Bench (supra), we direct the AO to delete the impugned addition. The second ground is also allowed.
12. Accordingly, ITA No. 2879/Mum/2024 is allowed.
13. Now, we take up ITA No. 4064/Mum/2024; AY 2020-21.
14. The only issue raised by the assessee is the addition on account of maturity proceeds of assigned Keyman Insurance policies claimed to be exempt u/s 10(10D) of the Act but taxed in the hands of the assessee as profits in lieu of salary.
15. Identical issue has been considered and decided by us in ITA No. 2879/Mum/2024. For our detailed discussion therein, this Ground is The AO is directed to delete the impugned addition.
16. In the result, both the appeals of the assessee are allowed.
Order pronounced in the Court on 17th October, 2024 at Mumbai.